Ovdje možete prepoznati 6 najčešćih vrsta palmi koje se nalaze diljem obale Hrvatske.


Tijekom većeg dijela dvadesetog stoljeća znameniti Palmik u gradu Visu dičio se največom kolekcijom palmi na obali. Rad mnogih entuzijasta na introdukciji palmi povečao je broj vrsta koje se uzgajaju na našoj obali. Danas kolekcije naših članova broje preko 70 različitih vrsta palmi u 26 rodova! Mnoge od tih vrsta nisu do nedavno ni bile otkrivene u prirodi i službeno imenovane. Danas s ponosom možemo reči da i te posebne vrste rastu na hrvatskoj obali.

Pogled na znameniti Palmik u Visu

Pogled na znameniti Palmik u Visu

 
Neke od klasičnih vrsta na našoj obali - Vis, Palmik

Neke od klasičnih vrsta na našoj obali - Vis, Palmik


CHAMAEROPS HUMILIS                                mediteranska lepezasta palma

Chamaerops humilis (niska žumara, grmasta žumara, lat. Chamaerops humilis) je prilično otporna palma. Otporna je do -11°C i stvara niže drvo, do 8 m te ponekad stvara žbunove od više stabala. Ukoliko se sadi na vrlo dobro dreniranom zemljištu može izdržati i nešto niže temperature. Ova vrsta je izrazito heliofilna pa stoga traži puno sunce. Po obliku je vrlo varijabilna.

 


phoenix canariensis,                                                 kanarska datulja

Phoenix canariensis palma potječe s Kanarskih otoka, gdje je endemska vrsta. Zbog svoje dekorativnosti danas je prilično raširena u mediteranskim krajevima. Također je zastupljena u našim krajevima uz more, gdje je uz palme poput Trachycarpus fortunei, Washingtonia filifera i Chamaerops humilis, najrasprostranjenija palma u Hrvatskoj.

 


phoenix dactylifera,                                                  PRAVA datulja

Phoenix dactylifera je jedina vrsta roda Phoenix čiji plodovi imaju komercijalnu upotrebu. Zbog svojih jestivih plodova - datulja koji izgledom i okusom podsjećaju na voće mnogo se, često na velikim plantažama, uzgaja u bliskoistočnim zemljama i naročito u sjevernoj Africi. Jedina plantaža datulja Europi nalazi se kod španjolskog grada Elche. Ta je palntaža zaštićena od UNESCOa kao kulturno nasljeđe čovječanstva. Ova vrsta je također uvezena u Ameriku, te se i u južnoj Kaliforniji nalaze velike komercijalne plantaže s više od stotinu sorti ploda.


trachycarpus fortuneii,                                  kineska vjetrenjača

Trachycarpus fortuneii je sigurno najčešća palma u kulturi u umjerenom području. Potječe sa istočnih obronaka Himalaje gde se penje do 2000 metara nadmorske visine, iako se smatra kao autohtona sve do jugoistočne obale Kine, gdje se nalazi otok Čusan i gde ju je prvi put vidio John Fortune, engleski istraživač, koji je bio najzaslužniji za njeno širenje izvana areala. To je bilo prije nešto više od 150 godina, iako je prvi put uvedena u kulturu u Europi 1830. godine (Nizozemska).


washingtonia filifera,                                      kalifornijska lepezasta palma

Washingtonia filifera (Končasta vašingtonija,Kalifornijska lepezasta palma) je jedna od najčešće sađenih palmi u suptropskim područjima. Potječe iz polupustinjskih predela južne Kalifornije i jugozapadne Arizone (kanjon rjeke Colorado). Računa se da može podnjeti temperaturu do -12°C. Na temperaturama oko -8°C počinju oštećenja listova, ali ona može izdržati i nešto niže temperature (-15°C) zahvaljujući sposobnosti da preživi duga razdoblja bez lišća.


washingtonia ROBUSTA,                                      VITKA kalifornijskA palma

Washingtonia robusta vrsta je vrlo visoke palme te je zbog toga ponegdje zovu i "nebeska četka" Potječe sa sjevera poluotoka Baja California u Meksiku. Manje je otporna od Washingtonije filifere i izdržava niske temperature do -9C. Listovi na naličju baze imaju svjetlozlatnu do smeđu pjegu a peteljke imaju bodlje od rane mladosti. Listovi W. robuste su kompaktnije skupljeni u krošnji i tvrđi nego kod W. filifere te tek na krajevima savijeni sa koncima koji nakon određenog vremena otpadaju. Stablo je zamjetno uže nego kod filifere i jače prošireno pri osnovi. Naraste do impozantne visine od 30 m te se mnogo koristi za drvorede u Kaliforniji. U Hrvatskoj je slabo raširena, tek ponegdje se može naći i to u malim količinama. Zbog svoje nešto niže otpornosti nije ju preporučljivo saditi u hladnijim dijelovima jadranske obale kao što je npr. Istra. Najpogodnija je za srednju i južnu Dalmaciju te otoke.